Početkom juna 1992. godine Veselin Vlahović zvani Batko krenuo je u krvavi pohod na nesrpsko stanovništvo sarajevskog naselja Grbavica, podsjeća Radio Slobodna Evropa.
''Monstrum s Grbavice'', kako su ga zvali, rođen je u Nikšiću. Prijeratni bokser jedva da je imao 23 godine kada je počeo krvavi pir, nakon kojeg će više od stotinu civila, Hrvata i Bošnjaka, biti pronađeno u masovnim grobnicama na Vracama iznad Grbavice, te na Trebeviću ili u stanovima u kojima su se žrtve zatekle.
Vođa jedinice pod nazivom ''Beli anđeli'', prema riječima preživjelih stanovnika sarajevskog naselja Grbavica sijao je smrt gdje god bi se pojavio.
Onaj po koga bi došao s namjerom da ga odvede, a ne samo opljačka i maltretira, nikada se više ne bi vratio.
Godine 1992. iz tri stana, 16. juna odveo je četvoro ljudi. Sva četvorica su bili komšije iz istog haustora i svi civili.
Tog jutra oko 10 sati zakucao je na vrata Fadila Poričanina. Vodio je još jednog komšiju, Sulju Halilovića. Fadil, prisjeća se njegova supruga Ismeta, tada je posljednji put otvorio vrata svog stana.
'''Izvolite', kaže on. 'Kako se zovete?' 'Poričanin Fadil'. ...ti boga', kaže Batko. I on Fadila pred sobom, i otišao je gore kod Antolića i uzeo je dvojicu, Željka i Josipa'', priča ona.
Josip i Željko Antolić, otac i sin, odvedeni su navodno na informativni razgovor na Pale. Nedugo nakon toga vraćeni su kući, svjedoči Željkova supruga.
''Odvezao ih je ustvari pogrešan čovjek, nije on, i vratili su se jer im je rekao ovaj koji je poznavao Željka: 'Idi ti kući'.''
Ali ponovo su odvedeni.
''Možda za jedno pola sata on je došao ponovo na vrata i odveo ih je. Ja sam bila na prozoru, preko puta je stanovao ovaj Gagić, komšija, i onda je svekrva otišla do njega i zamolila ga da kaže da su odvedeni. On je u međuvremenu istrčao ispred, tad je on rekao: 'Batko, stani'! On je stao sa fićom. Šta je sad on njemu rekao nikad ja nisam saznala. Ja sam njega molila: 'Da li ti nešto znaš'? 'Ne znam, oni su kao odvedeni za razmjenu'. I nikad, nikad'', priča supruga Željka Antolića
Tako se nijesu vratili ni Amir i Emir Balvanović, te njihova majka Otilija.
Nakon što su prethodno odvedeni, pa vraćeni kući, u večernjim satima je Batko došao po njih, kažu komšije koji javno o tome ne govore ni danas.
Zvjerski je zaklao Amira i Emira, dok je njihova majka gledala. Potom je ubio i nju.
Svaki pokušaj da se sazna gdje su oni koje odvede Batko nije vodio nigdje.
Pametnije je bilo ne pitati ništa. Željkova je supruga ostala na Grbavici sama, sa dva sina, jednom je bilo osam godina, a drugom tek 16 mjeseci.
U to vrijeme Grbavicom je vladala atmosfera straha. Kretanje je bilo ograničeno. Za nesrpsko stanovništvo, pa čak i Srbe koji su odbijali ići u vojsku bio je organizovan takozvani radni vod.
One koje nije ubio, mučio je vršeći nad njima psihičke i fizičke eksperimente. Neke tako što bi im stavljao glavu na štok od vrata, i potom zabijao nož tik uz glavu. Druge je tukao.
Esad Čoho jedan je od zvjerski pretučenih.
''Početkom juna došao je Batko i odveo me, po naređenju, da me tuče. Trebao me i zaklati, ali dobio je drugu naredbu. Tukao me je Batko i Krompir i još jedan momak muslimanske vjeroispovijesti. Tukli su me paletema drvenim po listovima nogu i po glavi. Rekao mi je da niko ne smije da zna od mojih komšija da sam odveden i da sam tučen nekoliko puta, i da bude li saznao da se čuje ta priča, da će doći i da će mi pobiti svu porodicu'', priča on.
Krvave tragove Batko nikad nije pokušavao sakriti. Javno se hvalio ubijanjima. Na saslušanju je španskoj policiji priznao zločine i rekao: ''Tačno je, ubijao sam, mučio i silovao! U sarajevskom naselju Grbavica ubio sam više od 100 Muslimana i njihova tijela sam spalio. Mnoge sam Muslimane mučio, ubijao sam i žene i djecu. Nimalo se ne kajem''. |
nazad
Fudbal: Mesi ide na turneju po Aziji sa Barselonom (18:34)
